Featured Slider

Sočni banana kruh

Mjesecima me nema. Nigdje. S nikim. 
S jednog mjesta trčim na drugo ili treće. 
Zapisujem u mobitel sama sebi zadatke i posjetnike, pa ih križam i mrvicu se onda bolje osjećam. 

Umorna, no sa osmijehom na licu. Sitnice su bile i ostale najbitnije. 
Slatke pozivnice koje smo zajedno iskombinirali. Drugačije zahvalnice. Šljokice. 
I onaj zaljubljeni pogled i puno srce, jer to što imamo nije sitnica. 
Nimalo. 

Približava nam se naša 10. godišnjica,  a ujedno i prvi dan kao bračni par. To smo već neko vrijeme osjećajem i ponašanjem, sada će samo doći proslava sa obitelji i prijateljima da to proslavimo! 

Skripte čekaju (iako mi za to nikad nije trebala izlika), neke kave su na čekanju, redovito se veša nakupi za peglanje, no ostale su samo sitnice i onda samo ostaje odbrojavanje. 

Mamine Krancle

Vanilin cvjetići ili kako ih moja mama zove, Krancle. 

Mama svake godine započne s ovim prefinim mekanim medenjacima, a zatim slijede Krancle. 
Krancle smo radili svi zajedno, naravno nakon što mama umijesi smjesu.

Sada je došao na red da ja budem mama. Ne, još nije. :D 
No sada je red na meni da umijesim smjesu koju ćemo zatim s izrezivačima, pogađate - izrezivati,  onda se igrati i puniti pekmezom te spajati prefine keksiće koji se tope u ustima.

Čokoladni raspuknutići

Novi posao, rođendan Čitateljskog kluba, predavanja na fakultetu, planiranje svatova i još 1001 sitnica su na rasporedu ovih dana. 
Jurim, zapisujem si sve što se sjetim kako ne bih zaboravila, trčim (da, dobro ste pročitali - trčim) i imam dojam da ne stignem sve što trebam, a pogotovo one stvari koje želim. 

Nemojte me krivo shvatiti, svaki gore navedeni aspekt mi se sviđa i volim, no kada se previše stvari nađe na popisu, nekako kao da se ne stignete posvetiti svemu kako i koliko bi htjeli. 
Da, dobra organizacija je ključ svega, no nismo svi dobri u tome, zar ne? 

Ako ste ili se nađete u Osijeku, svakako posjetite mali preslatki Špajz, jer da ne slažem vama teglice, dolazila bi redovno jesti ili samo popiti kavu bez dima gledajući zaljubljeno u hrpu malih slatkih detalja. 

Kako sam jedna od onih koji su ludi za Božićem i svime što dolazi s time, pomalo imam osjećaj da kasnim s keksima i kičenjem. 

Sarajevo kroz 'Cutie' oči i želudac

Sarajevo želim ponovno posjetiti još otkako sam prvi put bila, prije 5 godina za St. Patricks day. 
Divni ljudi, prefina hrana i nezaboravne uspomene. 
Zato uopće nisam dvojila kada su mi se javili iz agencije Starline s idejom da otputujem na jednodnevni izlet s njima te dokumentiram Sarajevo kroz oči food blogerice. 

Polazak je bio zakazan u 5 sati, na Zrijevcu kao što je to i običaj u Osijeku. Kao što možete pretpostaviti nije mi običaj buditi se u 4 ujutro, osim ako nije riječ o putovanju. 
Podočnjaci su bili do poda, no entuzijazam i razmišljanje o hrani su otjerali pospanost.
Simpatična voditeljica našeg puta Helena nas je dočekala i predstavila se.

Dok smo čekali bus gledali smo lokalnu macu kako se igra i mazili ju. Nije bitno za naše putovanje, no mačka nas je lijepo ispratila na putovanje. 
Naš put sa najboljim vozačem Nevenkom je krenuo na vrijeme, što je uvijek dobra stvar. Pogotovo kada jedva čekaš stići na odredište i, pogađate, jesti. 
Na početku putovanja, smo pozdravljeni te nam je objašnjen plan puta te su neki 'ubili oko', a neki pričali. 

Keksići sa sirom

Tko ne voli domaće grickalice, pogotovo ako je glavni sastojak sir? 
Takve ne poznajem. 

Ovo je jedan starinski recept, no moja ga baka nije pravila, niti sam nasljedila od nje masnu kuharicu. Pomalo me to čini tužnom, jer bi od svih stvari masna kuharica bila najdraža uspomena.

Moja baka ne zna čitati, a što se pisanja tiče, zna se potpisati kada treba.
Voli gledati Inspektor Rexa i kaubojce. 
Djeda koji slabo čita strpljivo leži na svom kauču iako mu se vjerojatno ne da. 
No čini to radi nje. Ili jer je baka zmaj i njena je glavna.